PRINCEZICA

Krug nesigurnosti

Životna muka,

borba

sa vjerom u neuspjeh.

 
Znaš onu slabost,

strah

koja te obuzme

kada treba da je najmanje bude?

Pa odustane,

pobjegneš,

suzom slabost

pretvoriš u sram.

I sramiš se

i množiš misli

koje sve su slične

i kostur im čini:

Zašto oni mogu, a ne mogu ja?

I svjestan si, odavno, da većina laže!

Lažu da su bolji..

...Ali ti to ne pomaže...

I onda

vjetrić snage,

optimizma,

volje

od nekud zapuhne!

Napokon..

(Obično uz okus čokolade ili shopping brže dođe)

Nažalost,

kasno je.

Prilika ode.

Vrijeme ode.

A ti moraš sve ispočetka.

I opet stisnu

strah,

nemoć,

tuga.

I krug nesigurnosti se zatvori.

..principessina.. 

Ljeto...

Toplina omamljuje

Skrivam se iza spuštenih roletni

...ne pomaže.

More s prozora vidim

krk, opatija, obala istre...

More toliko blizu,

a obvezama toliko udaljeno...

Knjiga od jutra na istoj strani stoji.

Toplina misli omamljuje.

Razmišljam o tebi dragi.

O ljetnoj dosadnoj rutini

koju sada ne mogu isčekati.

Misli su mi omamljene,

bolje reći zatupljene,

kao da ova moja plava kosa njima upravlja:

sandalice

lepršave haljine

sunčane naočale

uske hlače

remeni

...da samo o tome razmišljam..

Sram me.

Još 26 dana...

..principessina..

Srčani bolesnik

" Počeh i ja sanjati zajedno s njima

i duh iznenada poleti. "

Kao dječak potajice gedajući igru dječaka

u ludom ritmu tvoga bolesnog srca

i dođe ti želja izaći i probati

što ti nedostaje za po livadi trčati,

i zadržavaš želju, i ostaješ razmišljati

kako k vragu uspijevaju doći do daha.

Kao muškarac uvidjeti izgubljeno vrijeme

u pripovjedanju ti života očima

i nikad ne moći piti iz čaše u jednom dahu

već u malim isprekidanim gutljajima.

Ipak  jedan osmijeh ja sam poklonio

i još se vraća u svakom svojem ljetu

kada sam ju vodio ili bio možda vođen

u brojanju joj kose rukama znojnim.

Ne vjerujem da sam tražio obećanja u njenom pogledu

ne čini mi se da sam izabrao tišinu ili glas,

kada je srce zanijemilo

i sada ne, ne sjećam se

da li je bilo previše  zastrašeno ili previše  sretno,

i srce poludi

i sada ne, ne sjećam se

s kojeg horizonta blijedila je svjetlost.

I među predstavom slatkom trave

i dugih dodira spuštenih na lice,

ona njezina bedra boje bisera

ostala su možda neubran cvijet.

Ali da poljubih ju, to da, sjećam se,

sa srcem već na usnama,

ali da poljubih ju, za Boga, da, to sjećam se,

i moje srce joj ostade na usnama.

" I duh iznenada poleti

ali ne osjećam da sanjam s njima,

ne, ne moža se sanjati s njima. "

Fabrizio De Andre

Balada slijepe ljubavi (ili taštine)

Jedan čovjek pošten, čovjek načelan

tralalallatralallalero

zaljubio se bezizlazno u jednu koja ga uopće voljela nije.

Reče mu 'Donesi mi sutra'

tralalallatralallalero

reče mu 'Donesi mi sutra srce majke svoje za pse moje'.

On majci ode i ubi ju

tralalallatrelallalero

iz prsa srce joj isčupo i ljubavi svojoj se vratio.

Nije bilo srce, nije bilo srce

tralalallatralallalero

nije joj bio dovoljan užas taj,

htjela je još jedan dokaz slijepe ljubavi njegove.

Reče mu 'Ljubavi, ako me voliš'

tralalallatralallalero

reče mu 'Ljubavi, ako me voliš, razreži si sa zapešća četiri vene'.

Vene zapešća on si razreže

tralalallatralallalero

i kako krv navre trčeći, kao luđak, k njoj se vrati.

Reče mu ona smijuć se glasno

tralalallatralallalero

reče mu ona smijuć se glasno

'Posljednje iskušenje tvoje biti će smrt'.

I dok krv polako je tekla i već boju mijenjat je stala

taština hladna radovala se

čovjek se ubio za njezinu ljubav.

Vani je puhao vjetar jako

tralalallatralallalero

ali ona je obeshrabreno stala

kada ga vidje da umire sretan.

Umrijeti sretan i zaljubljen kada njoj ne ostade ništa,

ne njegova ljubav,

ne njegova dobrota,

samo suha krv iz njegove vene..

Fabrizio De Andre 

La ballata dell'amore cieco

http://www.youtube.com/watch?v=hEsMZfYGqIM