PRINCEZICA

Srčani bolesnik

" Počeh i ja sanjati zajedno s njima

i duh iznenada poleti. "

Kao dječak potajice gedajući igru dječaka

u ludom ritmu tvoga bolesnog srca

i dođe ti želja izaći i probati

što ti nedostaje za po livadi trčati,

i zadržavaš želju, i ostaješ razmišljati

kako k vragu uspijevaju doći do daha.

Kao muškarac uvidjeti izgubljeno vrijeme

u pripovjedanju ti života očima

i nikad ne moći piti iz čaše u jednom dahu

već u malim isprekidanim gutljajima.

Ipak  jedan osmijeh ja sam poklonio

i još se vraća u svakom svojem ljetu

kada sam ju vodio ili bio možda vođen

u brojanju joj kose rukama znojnim.

Ne vjerujem da sam tražio obećanja u njenom pogledu

ne čini mi se da sam izabrao tišinu ili glas,

kada je srce zanijemilo

i sada ne, ne sjećam se

da li je bilo previše  zastrašeno ili previše  sretno,

i srce poludi

i sada ne, ne sjećam se

s kojeg horizonta blijedila je svjetlost.

I među predstavom slatkom trave

i dugih dodira spuštenih na lice,

ona njezina bedra boje bisera

ostala su možda neubran cvijet.

Ali da poljubih ju, to da, sjećam se,

sa srcem već na usnama,

ali da poljubih ju, za Boga, da, to sjećam se,

i moje srce joj ostade na usnama.

" I duh iznenada poleti

ali ne osjećam da sanjam s njima,

ne, ne moža se sanjati s njima. "

Fabrizio De Andre

0 Comments: